Croate

Ovo je moja djevojčica, Louise. Stara je četiri mjeseca, ima dvije noge, dvije ruke i jedan dodatni kromosom.

Molim vas, kad upoznajete Louise, nemojte pitati njenu majku „Kako da to niste otkrili tijekom trudnoće?“. Možda i jesu, ali su roditelji donijeli odluku da „zadrže dijete“. Ili nisu, i dovoljno ih je iznenadilo da bi sada ponovo i ponovo pričali o tome. Imajte na umu da su majke sklone tome da se osjećaju krivima zbog svega i svačega, pa tako i, pogađate, za iznenadni dodatni kromosom.

Nemojte govoriti njenoj majci „To je tvoje dijete bez obzira na sve“. Ne. To je moje dijete. Točka. Plus „Bezobziranasve“ je poprilično ružno ime, radije ju zovemo Louise.

Ne govorite njezinoj majci „Iako je Down beba, ona će… itd.“. Ne. Ona je četveromjesečna beba koja slučajno ima Down sindrom. To nije ono što ona jest, nego ono što ona ima. Ne biste rekli ni „Ona je karcinom beba“.

Nemojte reći ni „Oni su ovakvi ili oni su onakvi“. „Oni“ svi imaju svoje karakteristike, svoj karakter, svoj vlastiti ukus i svoj život. „Oni“ se međusobno razlikuju kao i vi od svoga susjeda.

Znam da ako niste doživjeli, nećete ni razmišljati o tome, ali riječi su važne. One mogu tješiti i mogu povrijediti. Zato promislite, pogotovo ako ste liječnik ili medicinska sestra bilo koje vrste.

Obično ne stavljam svoje statuse na „javno“ na Facebooku, ali ovaj će biti. Možete ga pročitati i podijeliti ga ako želite.

Budući da je svake godine (u Francuskoj) 500 novih „Louisinih majki“ kojima možete uništiti dan ovakvim riječima. Znam da nije takva namjera. Ali ovo ste morali saznati.